|
Sažetak |
U posljednjih desetak i više godina u Hrvatskoj je sazrijela svijest o potrebi seizmičkih opažanja prilikom miniranmja kada se ona izvode u blizini ugroženih objekata. Dozvoljene brzine oscilacija čestica tla ili stijenskih masa za određene objekte nisu normirane hrvatskim propisima, te se u praksi koriste međunarodne norme DIN, USBM i drugi.
U ovom radu analizirana su istraživanja koja su provedena prilikom pokusnih, specijalnih plitkih ili masovnih miniranja, u sedimentnim stijenskim naslagama, uglavnom vapnencima i dolomitima, a pri kojima su utvrđene ovisnosti brzine oscilacija o reduciranim količinama eksploziva. Iz tih ovisnosti je primjenom standarda DIN 4150 i korištenjem rezultata inženjersko-geoloških istraživanja određena dozvoljena količina eksploziva po stupnju paljenja za zadanu udaljenost ugroženog objekta od minskog polja i pripadajuću relativnu seizmičku osjetljivost predmetne stijene.
Korištenje rezultata ovog rada ima naroćiti značaj pri projektiranju površinskih kopova na kojima se stijenska masa iz litice dobiva miniranjem, te pri projektiranju osnovnih veličina miniranja za specijalna, odnosno osjetljiva miniranja u urbanim sredinama. |